Nekretnine (engl. immovables, njem. Immobilien, lat. res immobiles) su stvari koje ne mogu mijenjati položaj u prostoru a da im se pri tome ne uništi bit ili ne promijeni dosadašnja struktura. Nekretnine su u prvom redu zemljišta. No osim zemljišta, nekretninom se smatra i sve ono što je sa zemljištem trajno povezano bilo mehanički bilo organski. Prema tome, nekretninama se smatraju zgrade koje su građene s namjerom da tu trajno ostanu.
(Rječnik trgovačkog prava, Masmedia 2005)
Pravno poimanje nekretnine može biti šire od same nepokretne stvari, odnosno može se proširiti na neke stvari koje su po prirodi pokretne. Tada se uzimaju u obzir i neki drugi kriteriji osim kriterija prirodne kvalitete (nepokretna stvar po prirodi, npr. zemljište), pa se neke pokretnosti mogu smatrati neodvojivim dijelom nekretnine, te i same biti smatrane za nekretnine.
Podjela stvari na nepokretne i pokretne je pravna kategorija, potrebna zbog lakše organizacije stjecanja prava vlasništva i stvarnih prava (stvarna prava nad nekretninama upisuju se u gruntovnicu).
Prema načelu jedinstva nekretnine, nekretnina je čestica zemljine površine zajedno sa svime što je s njom razmjerno trajno spojeno na površini ili ispod nje, što znaci da kupnjom stana ujedno kupujete i idealni dio zgrade i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, odnosno ukoliko kupujete katastarsku česticu ujedno postajete vlasnikom svega što je na istoj izgrađeno neovisno o tome da li je izgrađeno prijavljeno, ucrtano i upisano u katastarske planove i zemljišne knjige.
Tekst preuzet sa rental.ba
